Istorijski gledano, ljudi su koristili razne materijale kao oklop da bi se zaštitili od ozljeda u borbi ili opasnim situacijama. Najraniji oklopi i štitovi bili su napravljeni od životinjskih koža. Sa napretkom tehnologije, metal se koristio i za izradu oklopa. Međutim, sa pronalaskom vatrenog oružja oko 1500. godine, metalni oklop je počeo da postaje neefikasan. Samo su kameni zidovi i prirodne barijere pružale pravu zaštitu oružja.
Soft Armor
Jedan od najranijih zabilježenih primjera mekog oklopa je drevna Kina, gdje je oklop bio napravljen od svile. Prva zabilježena upotreba mekog oklopa u Sjedinjenim Državama nije se dogodila sve do kasnog 19. stoljeća. U to vrijeme, vojska je istraživala mogućnost korištenja mekih pancira od svile. Ovaj projekat je čak privukao pažnju američkog Kongresa nakon atentata na predsjednika Williama McKinleya 1901. Iako se ovaj meki oklop pokazao učinkovitim protiv metaka male brzine (metci sa brzinom od 400 stopa u sekundi ili manje), nije nudio zaštitu od nove generacije municije za pištolje.
Bulletproof prsluci
Sljedeća generacija pancira bio je balistički najlonski neprobojni prsluk napravljen tokom Drugog svjetskog rata. Ova vrsta pancira prvenstveno je dizajnirana za zaštitu od gelera, ali je neučinkovita protiv većine pištolja i pušaka. Štaviše, glomazan je i glomazan. Tek kasnih 1960-ih otkrivena su nova vlakna, što je omogućilo današnji odvojivi pancir. Nacionalni institut za pravosuđe pokrenuo je istraživački program za razvoj standarda performansi koji definišu zahtjeve balističke zaštite za policijske pancire. Ovo istraživanje je brzo dovelo do otkrića novog materijala koji bi se mogao utkati u laganu tkaninu s odličnom otpornošću na udarce.
